Memoari

Često kod ljudi vidim da kada im se učini kakva nepravda, ili to oni shvate kao nepravdu, ili ih neko krivo pogleda, ili namjerno ili nenamjerno im uputi riječi kritike, ili, ili... Da onda oni odmah pišu fb statuse ili postove dajući svima na uvid kako su oni povrijeđeni, ili kako ih neko ogovara, a oni tako imaju sabra i lijepog ponašanja, pa oni trpe i lijepim uzvraćaju, a pri tome te "griješnike" nazivaju raznim imenima poput "neznalice, podle osobe, pokvarenjacima, itd."

Postavljaju ajete i hadise o kaznama za one koji ljudima rade loše stvari, a na kraju na stotine drugih ljudi potvrđuju to, i svi su eto u tom nekom halu gdje su svi povrijeđeni od strane pokvarenjaka.

Šta hoću reći?

Ako nas na stotine govori o nekim pokvarenjacima, pa ko su onda oni u stvari? Svi smo mi griješnici, i svima se desi da uvrijedimo ljude, svjesno ili nesvjesno, i nema insana koji se nije našao u situaciji da se neko zbog njega ili njegovih riječi nije tužno osjećao. Uzevši u obzir da svi griješimo, lijepo bi bilo da jedni drugima opraštamo i da skrivamo mahane svoje braće i sestara, pa čak ako zasigurno znamo da je neko namjerno uradio nešto loše prema nama, trebamo zamoliti Allaha da mu oprosti, i preći preko toga, ali ne "oprostiti mu" pa onda pisati na fb. kako je neki pokvarenjak nas ogovarao pa mu onda mi oprostili, i tako govoriti o svome imanu.

Ako želiš da te drugi sažaljevaju i misle kako si neki vjernik/vjernica, onda nastavi tako, pa ćeš i dobiti to što tražiš, ali na Sudnjem danu nemaš ništa. A ako želiš Allahovo Lice, onda lijepi sabr, bez prigovaranja i hvaljenja, i bez pravljenja nereda.

Oprosti i zaboravi. Ili ne moraš oprostiti, ali čekaj Dan obračuna, nemoj praviti fitnu među ljudima, jer sve to utječe na druge ljude i na stanja njihovih srca.

Allah zna sve, ne trebamo obavještavati druge o svojim hasenatima.

Reci: "Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! (Kur'an)

Oosoba kojoj se odjeća želi ukloniti silom, na sve moguće načine želi odjeću zadržati na sebi, čak i fizičkom odbranom. Ako napasnik uspije u potpunosti ili djelomično skinuti odjeću sa svoje žrtve, ona će, čim se oslobodi, odmah pristupiti oblačenju i pokrivanju svoga tijela.

Međutim, ako se osoba podvrgne operaciji zabluđivanja, zavođenja i primamljivanja na razgolićenost, pod hiljadu imena i lažnih parola, sasvim je vjerovatno da će na ovaj način pristati na dobrovoljno otkrivanje, i ne samo to, već će u svome životu prakticirati i ponositi se svojom otkrivenošću i razgolićenošću, što je danas primjetno u odijevanju većine žena, koje pod utjecajem lažnih parola, odložiše svoju odjeću, misleći da su time ostvarile napredak, slobodu i progres. U svemu ovome većina "savremeno" odjevenih žena zanemaruje sljedeću činjenicu - svojom razgolićenošću vratile su se na stepen primitivnih kanibalskih plemena koja nisu znala ni za civilizaciju ni za odjeću. 

                                                                                                                                                                 (preuzeto iz novina el-Asr)

Pisala sam post, i baš se potrudila oko njega, samo mi je jedan klik falio da ga postavim, no dodje moj sin, nešto stisnu i sve nestade, nisam mogla vratiti. Onda kasnije zaključam laptop, ugasim ga, i drugi put kad htjedoh upaliti nisam se mogla sjetiti lozinke, nema šanse. Izgleda da postajem senilna. Plus bila sam odsutna od kuće sedmicu dana, tako da nisam ulazila na internet. Muž mi je sad nakon velikog truda riješio problem i upalio laptop, tako da sam slobodno vrijeme potrošila na surfanje, provjeravanje i odgovaranje na poruke. Sad nemam volje da pišem, a i beba je nervozna. Uglavnom, pisaću drugi put, inšaaAllah. Htjedoh samo da javim da nisam zaboravila blogić.