Memoari

Danas je žena muslimanka koja praktikuje svoju vjeru najviše uznemiravana, vrijeđana, ponižavana. To joj čine nevjernici, neznalice i griješnici, svjesno ili nesvjesno. Uzrok tome je naravno njihovo neznanje, mržnja prema istini, vjerovanje islamofobičnim medijima ili okretanje glave nakon spoznaje. Govore kako smo ponižene. I ovo nije neki problem, jer ovi su ljudi ionako neznalice, protiv njih se borimo argumentima, pozivamo ih istini i objašnjavamo im.

Međutim, stvarni problem je kad jedna muslimanka, praktičarka, uzdahne, obori pogled i prošaputa: "Zašto svi stalno ponavljaju da je žena u islamu kao dragulj? Ja se ne osjećam ni kao obični prašnjavi kamen."

Razlozi ovakvih osjećanja i razmišljanja su mnogobrojni.

Od žene se traži da izvršava svoje obaveze, što je sasvim normalno, isto se traži i od muškarca. U vjeri postoje obaveze i pravila kojih se moramo držati. Svi mi. Međutim, svi mi imamo i svoja prava, i žene i muškarci, nekad su ta prava jednaka, a nekada različita. Nekad muškarac ima veće pravo a nekad žena, i sve je to mudrost našeg Gospodara i sigurno dobro za nas. On odlikuje jedne nad drugima, pa su nekad žene odlikovane, kao na primjer da je majka tri puta prije oca, a nekad je muškarac odlikovan, kao na primjer da je on glava porodice.

Ali problem nastaje kad žene danonoćno izvršavaju svoje obvaveze a ne traže svoja prava, ili čak i ne znaju koja su to njihova prava, pa ih nikad i ne dobiju, a muškarci naviknu na to.

Najveći razlog je neznanje. Neće žena da nauči svoju vjeru. Nezna svoja prava, a ako ponešto i sazna, ne traži ih. Allah nam kaže: "One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti."

Najprije nauči šta su tvoje obaveze a potom i prava, a kroz cijeli tekst mislim ponajprije na odnose između muža i žene, i trudi se da izvršavaš obaveze, ali traži svoja prava, jer neće ti niko pasti na koljena i poljubiti tvoja stopala jer si se ti tako velikodušno odricala istih. Kažeš mužu da ti ne treba isplaćivati vjenčani dar, iako on to može, eto hoćeš da budeš velikodušna, ne treba on cijepati drva, neka možeš i ti, ne treba on sjediti sa djecom podučavajući ih, možeš ti to sama, ne trebaš ići kod rodbine, treba te on voziti a on baš to i ne voli, ne treba ti ovo ne treba ti ono, halalim ti ovo halalim ti ono, a zauzvrat on ti neće reći: "Ženo, ne trebaš mi kuhati, halalim ti. Ne trebaš ni čistiti kuću, ni oko djece šta raditi. Ne trebaš ništa, samo ti mene voli." E wallahi takvog nećeš naći. Svi će oni tražiti od tebe tvoje dužnosti. Ti na početku možeš se fino osjećati, ja njega volim, radim to radi Allaha, al Allah je taj koji ti je dao da sa svakom obavezom dolazi i pravo. Vremenom ćeš se početi osjećati baš kao obični prašnjavi kamen.

Ovim ne želim reći ženama, hajmo sad na noge pa uznemiravati naše muževe, ići u krajnosti, i ravnati račune za svaku stvar. U braku je ponajprije potrebna bogobojaznost, međusobna ljubav i razumijevanje. Nekad će muž ženi progledati kroz prste, a nekad žena mužu, ali da jedna strana iskorištava maksimalno svoja prava a druga da ih se maksimalno odriče i ne dobiva ih je početak jednog velikog haosa, gdje će ženi puknuti film, pa će pomisliti kako su stvarno svi sa strane upravu kad joj govore kako je ponižena, pa će krenuti njihovim putem, a oni jedva dočekati da je uzmu u svoje šake pa da zarađuju kruh objavljivajući "šokantne ispovjesti jedne muslimanke".

Ja se osjećam predivno kao muslimanka, a ubjeđena sam da je ista stvar i sa drugim ženama koje su naučile vjeru i pronikle u lažno blještavilo svega drugog mimo islama.